Planinarska Bratovština sv. Bernarda

9. – 11. rujan 2011. – Planianrsko hodočašće sv. Bernardu

Od 9. – 11. rujna članovi Bratovštine, zajedno s prijateljima iz Našica, Zaprešića, Zagreba i Samobora, nas 58, hodočastili smo u mjesta u kojima je živio i djelovao sv. Bernard, zaštitnik planinar i alpinista.

Hodočašće je započelo u noći sa četvrtka na petak, a prvo odredište bilo je marijansko svetište Madonna della Corona (Gospa Žalosna), udaljeno 40-ak km od Verone, blizu jezera Lago di Garda. Na visini od gotovo 1000m, prije više stotina godina, ovamo su došli prvi benediktinci iz Verone, koji su željeli živjeti pustinjačkim životom, te su u stijeni napravili špilje u kojima su živjeli. Neke od njih se i danas vide. U 16. st. s otoka Rodi donesena je statua Gospe Žalosne, koja se časti u svetištu. Tijekom stoljeća više puta sagrađena je i srušena crkva, a današnja je iz 19. st.

Nakon obilaska i zajedničke molitve, nastavili smo put prema Aosti, mjestu gdje je sv. Bernard započeo svoj redovnički život u benediktinskom samostanu. Aosta, najmanja, najsjevernija i dvojezična (talijenski i francuski) talijanska pokrajina, s istoimenim glavnim gradom, sve je oduševila svojim krajolikom - obroncima Alpama, po kojima su na „svakom koraku“ razasuti dvorci i obrambene utvrde. U samom gradu zadržali smo se u razgledu nekadašnjeg benediktinskog samostana Sv. Orsa, te rimskih ostataka iz 4. st. U predvečerje toga dana stigli smo u Saint Oyen, mjesto noćenja. To je selo na 1350m, koje ima oko 400 stanovnika. Noćili smo u samostanu redovnika sv. Bernarda, koji je pretvoren u kuću za hodočasnike, a potječe iz XI – XII st., kada je izgrađen kao dvorac neke od plemićkih obitelji. Umorni od puta, nakon fine večere, svi smo brzo utonuli u san.

Subota je bila predviđena za uspon na Gran san Bernard – prijevoj na 2 478 m, gdje je sv. Bernard sagradio prvo svratište za promrzle i nastradale putnike i hodočasnike. Fina juha u današnjem samostanu malo nas je okrijepila, a nakon zajedničke molitve, većina planinara zaputila se na obližnji vrh – 2900m. Vrijeme je bilo prekrasno, tako da su pogledi na okolne planinske vrhunce, te najviši vrh Europe Mont Blanc, bili neopisivi. Po povratku s vrha, svi zajedno vratili smo se busom u Saint Oyen. Večera koja je sastojala od njihovih domaćih specijaliteta svima je pasala. Nakon pjesme i razmjene dojmova, san nam je svima dobro došao.

U nedjeljno jutro zaputili smo se prema Novari, mjestu gdje je sv. Bernard završio svoj ovozemaljski život, te u katedrali Marijinog Uznesenja sudjelovali na nedjeljnoj misi, posjetili njegov grob, te se na njemu pomolili. Nakon toga posjetili smo i baziliku sv. Gaudijencija, prvog novarskog biskupa, poznatu po veličanstvenoj kupoli. U rano poslijepodne trebalo je krenuti na put prema kućama. Svi koji su sudjelovali na ovom hodočašću bili su oduševljeni viđenim i doživljenim, te željni ponovno poći. Nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Slike možete pogledati ovdje Gran san Bernard

14. i 15. kolovoz 2011. – Hodočašće na V. Rujno

Ove godine put V. Rujna zaputilo se nas 15, 12 članova Bratovštine i 3 prijatelja, s kombijem i 2 auta. U Starigrad Paklenicu stigli smo u rano poslijepodne u nedjelju 14. 8. Imali smo dosta vremena za uspon, te smo vrijeme iskoristili za osvježenje u moru. Nakon kupanja, autima smo otišli do platoa i od tamo nastavili put pješice, cca 2h hoda. Franc, Dabl i Ivan (član Scauta) s kombijem su nastavili put do vrha, gdje su nam pripremili šatore za noćenje, tako da nas je čekalo sve spremno. Na V. Rujnu se već okupilo nešto planinara, čak i naših članova. Među njima bio je i preuzv. Mijo Gorski, te smo u večernjim satima slavili sv. Misu. Nakon poluprospavane noći, u rano jutro, dio nas se zaputio na Boinac, obližnji vrh visok 1100m. Uspon je bio dosta dug, skoro 2h, ali isplatio se trud za ono što smo vidjeli svrha: pogled na zadarski arhipelag i Starigrad. Po povratku, u 11h, slavljena je sv. Misa (M. Gorski), potom smo ručali i vratili se pješice do automobila. Ostatak popodneva ponovno smo se osvježili u moru i u predvečerje krenuli prema domu. Vrijeme je bilo predivno, vruće, sli ne sparno. Svi smo se zadovoljni vratili kućama.

Slike možete pogledati ovdje Veliko Rujno

16. i 17. 7. 2011. – Memorijalni pohod „Ivica Plazonić“ na Čvrsnicu

I ove godine dva člana naše Bratovštine sudjelovala su u memorijalnom pohodu „Ivica Plazonić“ na Čvrsnicu u Hercegovini. Naime, u srpnju 1999. Kaštelanski planinar Ivica Plazonić, uspinjući se prema planinskom vrhuncu od 2228m na Čvrsnici, osvojio je nebeske vrhunce. Njemu na spomen, na mjestu smrti, kolege planinari postavili su spomen-ploču, te se svake godine, treći vikend u srpnju, organizira memorijalni pohod. Organizatori su HPD Malačka iz Kaštela te HPD Pločno iz Posušja. Okupilo se mnoštvo planinara, većinom iz Splita, Kaštela i okolice, kao i iz društava iz Bosne i Hercegovine, a bilo je i nešto planinara iz Gospića, Zagreba i Slavonije.

Mi smo put Čvrsnice krenuli u petak, 15. 7., te noćili u obližnjem Posušju. U rano, subotnje jutro krenuli smo put Masne Luke, iz koje započinje uspon na vrh Čvrsnice. Prvi dio uspona je šumovit( strmi uspon između Ćužića i Crvenog Kuka). Zatim slijedi kamenjar s niskim raslinjem i prekrasnim cvijećem, živih boja, koje raste gotovo iz kamena. Uspon je trajao oko 4,5h, ali svaki korak se isplatio, jer vidici koji se otvaraju pri penjanju su neopisivi. To se treba doći vidjeti. Mjestimično smo zakoračili i u snijeg, negdje oko 2000m. Silazak s vrha bio je nešto kraći, oko 3,5h. Po povratku u Masnu Luku slijedio je smještaj u kamp, te izvrstan grah. Nakon okrijepe, neki su se okušali i starim sportovima: bacanje kamena s ramena, povlačenje konopca, potezanje klipa, jačanje na gredi. Nakon toga je vlč. Velimir Tomić(misionar u Tanzaniji) zapalio logorsku vatru, koja je u svježoj planinskoj noći dobro došla, a uz vatru se orila pjesma, do rano u jutro.

U nedjelju prije podne u crkvi Sv. Ilije slavljena je sv. Misa, te je uslijedio povratak kućama.

Slike možete pogledati ovdje Memorijal-Ivica-Plazonić

9 i 10. srpanj - Izlet na Baške Oštarije

U subotu i nedjelju 9 i 10.7. Planinarska bratovština sv. Bernarda bila je na dvodnevnom izletu na Baškim Oštarijama. Bilo nas je devetero, od toga 6 članova Bratovštine i 3 prijateljice. Smjestili smo se u planinarskom domu Prpa. Prvi dan smo išli na vrh Jelarje(1173 m), zatim se uz skijašku stazu spustili u mjesto Baške Oštarije, i nazad u planinarski dom. Hodali smo oko 2 i pol sata. Nakon okrijepe( juha i roštilj) smo otišli na počinak. Lovorka je bila majstor za juhu, a Mućo za roštilj. Ujutro je bilo buđenje u 6 sati. Nakon doručka smo krenuli autima do hotela Velebno, otkuda smo krenuli s penjanjem po okolnim vrhovima. Prvi dio ide asfaltiranom, zatim šumskom cestom, gdje se uz put nalazi izvor vode(Vrilo Petrovac). Najprije smo se popeli na Kizu(1278 m). Uz dobrog vodiča(Mućo), nismo imali problema. Nakon Kize smo išli na Grabar(1255 m), i na kraju na Ljubića Brdo (1319m). Nakon 6,5 sati hodanja i pentranja po stijenama, stigli smo u hotel na mali odmor. Nakon toga smo išli na Sv. misu u crkvu Sv. Elizabete. Euharistijsko slavlje je predvodio pomoćni biskup Đakovačko-Osječki dr. Đuro Hranić. Na Sv. misi su bili prisutni mladi Romi iz njihove zajednice, koji su imali čitanja na Romskom i Hrvatskom jeziku. Oni su predvodili i pjevanje(prekrasno). Nakon toga smo otišli u planinarski dom spremiti se za povratak kućama, osim Lovorke i Iveka Mužaka, koji su otišli svojim putevima na more.

Dio onoga što smo mi vidjeli i doživjeli možete pogledati ovdje

3. srpanj 2011g. - Mlada misa vlč. Nikole Jurkovića

Uz niz lijepih događaja tijekom ove godine, Bratovština je posebno počašćena što je jedan od njezinih članova, brat Nikola Jurković, 18. lipnja zaređen za svećenika, te je 3. srpnja slavio svoju mladu misu. Više članova bilo je nazočno ovim nezaboravnim događajima.

Slavlje mlade mise započelo je u Nikolinom domu u Konščici, gdje su mu roditelji udijelili roditeljski blagoslov. Nakon toga je procesija krenula prema župnoj crkvi sv. Martina u Sv. Martinu pod Okićem, pokraj koje je vlč. Nikola po prvi puta slavio svetu misu. Na kraju mise svima je udijelio mladomisnički blagoslov.

Navečer toga dana u župnoj crkvi sv. Anastazije u Samoboru slavio je tzv. „drugu mladu misu“, na kojoj su članovi Bratovštine sudjelovali u svojim odorama, te na kraju mise ovjekovječili ovaj događaj zajedničkom fotografijom.

Slike možete pogledati ovdje mlada-misa

11. i 12. lipanj 2011. – 2. SUSRET PLANINARA ŠTOVATELJA SV. BERNARDA

Ovogodišnji Susret planinara štovatelja sv. Bernarda održao se u Pleternici 11. i 12. lipnja u organizaciji HPD „Klikun“, koji već niz godina ima i Sekciju sv. Bernarda. Sudjelovala su ova društva: HPD „Krndija“ – Sekcija sv. Bernada, Našice; HPD „Ante Bedalov“ – Kaštel Kambelovac, HPD „Stanko Kempny“ – Zagreb, HPD „Sv. Šimun“ – Zagreb, te naša Bratovština. Okupilo se oko 60-ak planinara, koji su u subotu obišli okolicu Pleternice: kapelu sv. Petra na brdu Starac, koji je okružen prekrasnim vinogradima, Viškovački grad, te Klašnice. Po povratku u Pleternicu, u kasnim poslijepodnevnim satima, bio je smještaj u dvoranu tamošnje osnovne škole, te večera na ovogodišnjoj „Fišijadi“. Tako je uz blagi šum rijeke Orljave bilo moguće isprobati slavonske specijalitete: fišpaprikaš i šarana na rašljama. Oba specijaliteta su jako prijala nakon gotovo cjelodnevne šetnje okolnim brdima i šumama.

U nedjelju su, nakon doručka i jutarnje kavice, planinari su imali vremena za šetnju Pleternicom, koja je svojom ljepotom i mirom oduševila sve prisutne. U 11.00h sudjelovali su na sv. Misi, te se u euharistijsko slavlje uključili naviještajući Božju riječ u službi riječi. Poslije mise domaćini su počastili okupljene ručkom u restoranu „Klas“. Tada je najavljen i 3. susret planinara štovatelja sv. Bernarda, koji će se održati 2. i 3. lipnja 2012., a domaćini će biti HPD „A. Bedalov“ iz Kaštel Kambelovca.

Iz naše Bratovštine na ovom susretu sudjelovalo je 13 članova, te dvoje prijatelja. Svi smo se vratili kućama radosni što se ovo druženje nastavlja, kako bismo zajedno štovali sv. Bernarda u različitim krajevima Lijepe naše, te kroz planinarenje i druženje u prirodi, pronosili kršćanske vrednote.

Slike možete pogledati ovdje

1. svibanj 2011. – 9. pohod sv. Bernardu

Ovim pohodom obilježili smo završetak radova na krovištu Gostinjca, kao i 15 godina njegovoga rada.

Dio članova okupio se već u subotu u Gostinjcu, kako bi sve pripremili za prijem gostiju. Obzirom da je vremenska prognoza bila loša, trebalo je pripremiti nadstrešnicu za sv. Misu, kao i „sklepati“ nadstrešnicu za ražanj jer smo ovaj veliki događaj, osim grahom, željeli obilježiti i pečenom janjetinom.

U nedjelju je, u rano jutro, 30-ak članova i prijatelja Bratovštine krenulo pješice iz Luga, kako bi do podneva bili na Lovniku, malo odmorili, te se pridružili slavlju sv. Mise. Mnogo drugih planinara došlo je i iz drugih smjerova, pridružili su se i mještani okolnih sela, tako da nas je na kraju bilo oko 180. Posebno raduje što su se našem pozivu odazvali članovi drugih planinarskih društava: HPD „Japetić“, HPD „S. Kempny“, HPD „Zaprešić“ i HPD „Pinklec“, kao i članovi samoborskih bratovština: Bratovštine sv. Vida i Bratovštine sv. Filipa i Jakova.

Svetu misu u 12.30h predvodio je vlč. Damir Bačun, župnik u Lugu Samoborskom i duhovnik Bratovštine, te nas svojim riječima duhovno obogatio. Za vrijeme mise spustio se jak pljusak, koji je trajao 10-ak min, a naša sestra Maca ga je lijepo protumačila: to nam je Bog poslao blagoslov iz Rima, gdje su netom prije papu Ivana Pavla II proglasili blaženim. Dio zbora mladih iz Luga predvodilo je pjevanje, kojem su se zdušno priključili ostali sudionici euharistijskog slavlja.

Nakon mise zajedno smo blagovali grah – rad našeg brata Franje Horvata, te pečenoga janjca – uradak našeg brata Tomislava Rušnova. Obadvojici su pohvale stizale sa svih strana, a ne smiju se zanemariti ni vrijedne domaćice koje su ispekle kolače. Sve pohvale i ekipi u kuhinji: Maci, Kristini, Snježani, Snješki, Gogi, Dragici V., Dragici C., Mariji, kao i muškoj ekipi zaduženoj za tehnička pitanja: Janku, Đuri, Mući, Francu, Marijanu, Damiru, Mati, Mravcu.

Hvala svima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti i radosti ovog Pohoda: od već navedenog angažmana u pripremi okoliša i ručka, do pjesme, svirke, te same nazočnosti unatoč povremenoj kiši i lošoj prognozi.

Slike možete pogledati ovdje

26. ožujak - Izlet na Učku

U subotu 26. 3. Planinarska bratovština sv. Bernarda bila je na jednodnevnom izletu u Istri na Učki. Krajnji cilj je bio najviši vrh Vojak (1400 m). Bilo nas je 25-ero od toga 10-tak prijatelja a ostalo članovi Bratovštine. Vrijeme je bilo poluoblačno a tokom dana se razvedrilo - taman najbolje za hodanje. Put autobusom protekao je mirno i brzo smo stigli u podnožje Učke koja je bila sva u oblacima. Vozili smo se do odmorišta Poklon (na 900-tinjak m) odakle inače puca pogled na Rijeku i cijeli zaljev a ime nosi od davnina jer se odatle vidi Gospa na Trsatu pa su se hodočasnici klanjali Gospi s tog Vidikovca. Dakle, došli smo duboko u oblak i kiša je "visila" u zraku ali mi smo se spremili i krenuli obroncima Učke pod vodstvom brata Marijana(Mučo). Put nas je vodio po obroncima poprilično "okolo na okolo" i to po izohipsi, tako da je sam uspon na vrh počeo s kontra strane u odnosu na odmorište s kojeg smo započeli hod. Prvi veći odmor bio je kod uređenog pl. skloništa "Babina koliba" na1020 m. Nakon okrijepe krenuli smo dalje prema Maloj Učki jednom zaseoku odakle počinje pravi uspon na vrh Vojak. Taman se razvedrilo uz popriličan vjetar koji je rastjerao oblake. Grupa se dosta razvukla jer nisu svi u dobroj kondiciji. Priroda i vidici oko nas bili su veličanstveni i ubrzo smo došli do prijevoja zvanog Sedlo otprilike na1300 m visine. Tu smo se manje više skupili i veći dio je krenuo put vrha a oni bez kondicije prečacem uz vodstvo vodiča prema busu. Uspon tih zadnjih 100-tinjak metara je bio naporan ali je pravi gušt bilo osvojiti ga. Na sve strane svijeta pucao je veličanstven pogled s kamene kule koja je na samom vrhu. Palo je veliko fotografiranje u svim pozama, kraći odmor uz okrijepu. (fotke su sa prevoja Sedlo i na samom vrhu). Slijedi strmi i brzi spust prema odmorištu Poklon gdje nas čeka ostatak društva i povratak u Samobor. Zahvaljujem svim sudionicima izleta i ujedno pozivam osatalo članstvo da nam se pridruži na nekom slijedećem izletu.

Ivan Mužak

Učka

05. i 06. lipanj - Susret planinara štovatelja sv. Bernarda

Slike sa susreta možete pogledati ovdje.

Naša je bratovština 5. i 6. lipnja organizirala prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Članovi nekoliko planinarskih društava iz Hrvatske i BiH okupili su se u Samoboru uoči blagdana sveca (15. lipnja). Budući da njihova društva štuju sv. Bernarda, zaštitnika planinara i alpinista, baš kao i naša bratovština, sa zadovoljstvom su se odazvali na naš poziv.

Nakon dugotrajnog oblačnog i prohladnog razdoblja u svibnju i početkom lipnja, a pogotovo nakon mnogih kišnih vikenda, subotnje je jutro bilo obećavajuće sunčano. Okupljene je planinare u samoborskoj župnoj crkvi sv. Anastazije pozdravio župnik vlč. Vlado Bogdan. Prisutnima se obratio i naš predsjednik Đuro Vlašić, a s povijesnim i kulturnim znamenitostima Samobora upoznala ih je prof. Jelena Cvek.

Oduševljeni našom Gradnom, mostovima, "samoborskom Venecijom" te pogledom na Trg kralja Tomislava, neki su se prisjetili već viđenih kadrova iz omiljene hrvatske sapunice. A onda je napokon došlo vrijeme polaska prema Gostinjcu sv. Bernarda na Velikom Lovniku.

U Samobor su stigli planinari iz HPD-a Skradinski vrh iz Skrada, HPD-a Klikun – Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Pleternice, HPD-a Krndija – Sekcija sv. Bernarda iz Našica, HKPD-a Stanko Kempny i HPD-a Sv. Šimun iz Zagreba, planinari-graditelji Planinarskog skloništa "Orlovo gnijezdo" na Kozjaku iz Kaštel Kambelovca i planinari PD-a Kuk iz Travnika u BiH. Oni koji su procijenli da su u dobroj formi, odabrali su naporniju trasu do Velikog Lovnika. Autobusom su išli do Ruda, a onda su preko Velikog dola, Oštrca, livade Kovinšćica i Japetića, za oko šest sati stigli do Gostinjca sv. Bernarda.
Možda neki ne znaju, a neki su možda zaboravili da je prvi izlet zagrebačkih planinara u Samoborsko gorje, organiziran 1875. g., prolazio trasom Rude – Oštrc – Plešivica, a dio te trase (onaj od Ruda do Oštrca), prošli su, 135 godina kasnije, i štovatelji sv. Bernarda.

Druga je grupa planinara autobusom išla do Dragonoša, a do najvišeg samoborskog vrha Japetića i potom do Velikog Lovnika stigli su za oko tri sata.

Nakon razgledavanja Gostinjca i okoliša, planinari su se smjestili, a budući da su nekima draži šatori, pripremili su ih za noćenje. A kao i uvijek, dobri domaćini su spravili obilnu večeru za umorne planinare. Potom su pogledali prezentaciju o sv. Bernardu i o radu Planinarske bratovštine sv. Bernarda. Slijedilo je druženje pod zvjezdanim nebom, a potom i noćenje – u toplom Gostinjcu ili pod šatorima. Nažalost, planinari iz Skrada vratili su se svojim domovima iste večeri.

I nedjelja je bila sunčana i topla, što su mnogi iskoristili za dolazak na Veliki Lovnik. Posebno su nas obradovali najmanji, djeca sadašnjih i bivših članova, od kojih su mnogi bili prvi put na Velikom Lovniku. Dvije bebe, Eva i Rafael, većinu su događanja prespavale u naručju svojih majki i očeva. Ljuljačke su testirala malo veća djeca – Rebeka, Katarina, ???, Filip, Noa, Ana, kak se zove troje Marijine djece, Dominik i sestra (Martinini)... Svi su oni došli sa svojim roditeljima, djedovima, bakama... Uvijek dragi gosti u našem gostinjcu su mještani okolnih sela – Dragonoša, Jarušja, Šipačkog brega i Slanog dola, a stigli su i mnogi planinari i prijatelji Bratovšine.

Predstavnici planinarskih društava bili su spremni za procesiju s križom od gostinjca do crkve na otvorenom. Planinari iz Kaštel Kambelovca uvježbali su svoju pjesmu na vrhu Velikog Lovnika i već su se spustili do doma. Vjernici su odabrali svoja mjesta na klupama oko oltara. A onda je stigao i planinar kojeg smo s nestrpljenjem iščekivali. Neki ga se sjećaju s planinarskih hodočašća na Veliko Rujno, neki znaju da je član Planinarske bratovštine sv. Bernarda, neki će se prisjetiti toplog čaja koji nas je čekao na farofu nakon zornica, dok je bio samoborski župnik. Neke je vjenčao, a neke krstio. Danas pomoćni zagrebački biskup msgr. Mijo Gorski.

U 10 je sati procesija krenula prema crkvi na otvorenom, gdje je svetu misu u hladu borove šume služio msgr. Mijo Gorski. Misu je, osim cvrkuta ptica i gitare, uveličala pjesma za tu prigodu formiranog zbora – pjevali su članovi Bratovštine, ali i ne samo oni. Na kraju je zapjevala i ranije spomenuta muška klapa iz Kaštel Kambelovca, ovaj put pojačana jednom damom. Na kraju sv. mise predsjednik Bratovštine Đuro Vlašić zahvalio je msgr. Miji Gorskom na dolasku, a potom je s Lovorkom Grbac pomoćnom biskupu i predstavnicima planinarskih društava podijelio prigodne darove, za uspomenu na prvi susret planinara štovatelja sv. Bernarda. Osim darova, vjerujemo da su u svojim srcima ponijeli i sve ono lijepo proživljeno tijekom dvodnevnog druženja u Samoborskom gorju.

Poslije ručka i kratkog druženja morali smo se oprostiti od msgr. Mije Gorskog. Mnogi su poželjeli fotografiju s pomoćnim biskupom, za uspomenu, pa je msgr. strpljivo pozirao ispred Gostinjca. U ranim popodnevnim satima i planinari su krenuli prema Samoboru, a onda i prema Zagrebu, Slavoniji, Dalmaciji, Travniku. Iako kolača nije nedostajalo, veselili su se što će prije povratka "u prolazu" kuštati samoborske kremšnite o kojima su dotad samo slušali.

A grupa najhrabrijih planinara, čiji su domovi mnogo bliži od domova naših gostiju, ostali su uz pjesmu i gitaru ispred Gostinjca do kasnih popodnevnih sati. Nakon zadnjeg glanca dežurnih članova, i oni su se razmilili po šumi, u miru sređujući dojmove. Sigurni smo da su ih do Slanog dola, gdje su ih čekali njihovi metalni ljubimci, uspjeli srediti.

A dok se štovatelji sv. Bernarda ponovno ne okupe, zasigurno već sljedeće godine u Pleternici, molit će sv. Bernarda da im daruje dio svoje snage, kako bi se, kao i on, koračajući prema vrhu, ujedno sve više približavali Nebu.